https://hr-m-wikipedia-org.translate.goog/wiki/Moje_popevke?_x_tr_sl=hr&_x_tr...amp;_x_tr_pto=sc
Album "Moje popevke" najljepša je zbirka kajkavske poezije i melodija ikad izdana. Ovo remek-djelo Arsena Dedića nažalost prolazi nezapaženo kod mlađih generacija, a u svojoj glazbi sadrži svu jednostavnost i svu kompleksnost ne samo zagorskog već svakog života uopće.
"Moje popevke" okupljaju 21 Arsenovu pjesmu pisanu za Festival kajkavske popevke na stihove Drage Britvića, Jure Stubičanca, Ančice Koprek i drugih.
Prvotno izdanje ovog albuma iz 1986. godine sadrži 16 pjesama, a ovo je reizdanje obogaćeno za 5 pjesama.
Senzibilan glas Arsenove Gabi pjesmama udahnjuje još jedan život: svaku tekstovnu i nježnost melodije Gabi naglašava svojim blagim glasom. Doduše, ne mogu ne primijetiti da bi neke od tih pjesama zvučale još toplije da ih pjeva neki širi i snažniji glas, poput jedinstvenog glasa velike Radojke Šverko ili kod nas skoro potpuno zaboravljene Bisere Veletanlić.
Osim Gabi, pjesme pjevaju i Arsen, Zvonko Špišić, Hrvoje Hegedušić, Dubrovački trubaduri i drugi.
Ove pjesme, tj. ova glazba daje jedan pogled na život viđen umjetničkim kajkavskim okom i osluhnut genijalnim pokajkavčenim uhom.
Arsenova glazba dinamično i prikladno oživotvoruje svaki tekst ma čiji on bio, a "Moje popevke" je lektira ne samo glazbe konkretne regije, već i dijalektalne poezije.
Pjesma "Podragaš lasi" jedna je od najljepših kajkavskih pjesama ikad napisanih, a Gabi je pjeva toliko emotivno da ju je nemoguće pasivno slušati.
"Kmica" i "Coprnica" su šaljive i koketne pjesme paradnog i "proščenjskog" duha, koji je jedan od temeljnih, kako glazbeno-stilskih tako i tematskih, krugova koji čine zagorsku tradicijsku cjelinu.
Prekrasna nostalgična skica pejzaža "Dugo me ni bilo" nepravedno je izostavljena sa zaslužene bočne pozicije neslužbenoj kajkavskoj himni, Domjanićevoj pjesmi "Fala", kao i, usudim se reći, Špišićevim "Suzama".
Vrckastu polku "Nore glive" i lepršavu "Sanobor" pjevaju zajedno Arsen i Gabi, kao i poznatu Domjanićevu pjesmu "Gdo ti je rekel" iz zbirke "Po dragomu kraju".
Sam Arsen pjeva predivnog Stubičančevog "Angeluša" samo uz pratnju gitare.
Savršenu uspavanku, ingenioznu minijaturu "Lehka nojca" odlično interpretira Zvonko Špišić svojim ugodno šuštavim zrelim glasom.
Pokojna pjevačka i glumačka legenda Đani Šegina pjeva posljednju pjesmu na albumu, svečanu pjesmu "Mati", nevjerojatno ležernim i sućutnim tenorom koji još grandioznije zvuči zbog bogate orkestracije.
Sat vremena, koliko traje album, proleti u trenu, a slušajući ga, čovjek poželi biti Zagorec da se osjeti dijelom te bogate tradicije; tih pejzaža, intimnih trenutaka, maglovitih zima, dirljivih epizoda, smiješnih zgoda, dostojanstvenih nostalgija...
Mislim da je to vrhunac doživljaja koje može pružiti jedan album.
Sonja Mrnjavčić